Novo istraživanje njemačkog Öko-Instituta otkriva razmjere prometnog siromaštva u Europi te upozorava na velike razlike između urbanih i ruralnih područja. Hrvatska se ističe među zemljama s najvećim problemima dostupnosti javnog prijevoza u ruralnim sredinama.
Njemački Öko-Institut za istraživanje okoliša i prirodnih resursa objavio je studiju o prometnom siromaštvu u Europi. Glavni cilj studije je utvrditi opseg siromaštva u prometu u Europi i razviti mjere politike za rješavanje ovog problema. U tu svrhu izračunato je i analizirano jedanaest ključnih pokazatelja siromaštva u prometu, koji pokrivaju do 33 europske zemlje – uključujući sve države članice EU-a. To uključuje niz novih pokazatelja osmišljenih za popunjavanje praznina u podacima koji se odnose na lokalni javni prijevoz.
Rezultati studije otkrivaju značajne razlike između zemalja, regija i društvenih skupina. Na temelju nalaza predstavljene su preporuke za djelovanje, koje služe kao smjernice za razvoj društveno uključivog i klimatski prihvatljivog prometnog sustava.
Prometno siromaštvo karakteriziraju tri ključne dimenzije. Prvo, tu je pitanje dostupnosti tj. jesu li dostupne prijevozne opcije. Druga dimenzija je pristupačnost tj. pristup osnovnim uslugama koje pružaju prometne usluge. Treća dimenzija je priuštivost tj. (relativni) trošak prijevoza. Četvrta dimenzija, „adekvatnost prometnog sustava“, korisna je za opisivanje upotrebljivosti sustava.
Uzroci prometnog siromaštva koji pogoršavaju ove dimenzije uključuju:
- različite oblike socioekonomske deprivacije – posebno niske prihode;
- trošak prijevoza – to se odnosi i na troškove javnog i privatnog prijevoza, a u slučaju privatnog prijevoza uključuje i troškove osiguranja, poreza i popravka;
- nedostatak povezanosti – što je posljedica loše osmišljene i neadekvatne prometne infrastrukture;
- nedostatak osnovne infrastrukture – što rezultira visokom razinom potreba za mobilnošću u smislu povećane potrebe za putovanjem po osnovne potrepštine;
- različiti oblici nesigurnosti i nepredvidivosti – što može utjecati na adekvatnost prijevoza.
Jedan od nalaza pokazuje da je udio stanovništva koji ne koristi javni prijevoz zbog nedostatka javnog prijevoza, učestalosti usluga ili nezgodnih rasporeda općenito najveći među onima koji žive u ruralnim područjima u usporedbi s onima koji žive u gradovima, mjestima ili predgrađima. Razlika je posebno velika u Hrvatskoj, gdje je udio ljudi koji žive u ruralnim područjima i ne koriste javni prijevoz zbog problema s dostupnošću više od 30 puta veći od udjela ljudi koji žive u gradovima i ne koriste javni prijevoz iz istog razloga. U Austriji, Rumunjskoj i Belgiji je ta razlika više od 10 puta veća. Uz iznimku Cipra, gdje su problemi s dostupnošću visoki bez obzira na stupanj urbanizacije, velike razlike mogu se vidjeti i u zemljama s najvišim rangom, Francuskoj i Njemačkoj.
Za druge analize i preporuke mjera politike za rješavanje prometnog siromaštva pogledajte studiju!
Izvor: https://www.oeko.de/en/publications/access-denied-transport-poverty-in-europe/
Foto: Freepik