Europski tjedan ravnopravnosti spolova održan je od 23. do 29. listopada u Europskom parlamentu. Dok su se lokalni i regionalni čelnici te stručnjaci iz sektora prometa ujedinili kako bi razgovarali o postignutom napretku i izazovima, bilo je mnogo pitanja za urbanu mobilnost.
Što se tiče ravnopravnosti spolova, Europa danas ima bolje rezultate nego ikad prije. Ovogodišnji Indeks rodne ravnopravnosti za Europsku uniju otkrio je napredak bez presedana – s rastom od 1,6 bodova od 2022. godine, indeks je prvi put premašio 70 bodova.
Takav napredak se odražava u našem krajoliku urbane mobilnosti, gdje su od Beča do Umee, od Glasgowa do La Rochellea, gradovi svih oblika i veličina poduzeli inspirativne korake kako bi stvorili jednakiji promet i javni prostor.
Pojedinci (i muškarci i žene) i organizacije diljem Europe neumorno su radili na prepoznavanju nejednakosti i ubrzavanju napretka, primjerice kroz Žene u prometu, Žene u urbanizmu, TInnGO i TUMI.
Međutim, rodna ravnopravnost je još uvijek daleko od rješenja problema. Od reproduktivnih prava do zakona koji pokrivaju seksualne prijestupe i cyber nasilje, mnoga pitanja još uvijek nisu rješena.
Iako je Tjedan ravnopravnosti spolova slavio napredak, on je također poslužio kao upozorenje protiv samodopadnosti. Tijekom cijelog tjedna, ključni europski politički krugovi, uključujući Odbor regija, Odbor TRAN i Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE), vodili su rasprave o trenutačnom stanju i mjerama koje je još potrebno poduzeti.
‘Često se susrećemo s osjećajem da smo postigli jednakost, nažalost, to je daleko od slučaja‘, rekla je Yoomi Renstrom, prva potpredsjednica Grupe PES i gradonačelnica Ovanakera, govoreći na konferenciji čiji je domaćin bio Odbor regija.
S obzirom na prevladavajuću stopu napretka u ekonomskom osnaživanju žena, obrazovnim mogućnostima i političkom osnaživanju, procjenjuje se da će za popunjavanje globalnog rodnog jaza trebati više od 130 godina.
Ova stalna nejednakost jasno se odražava u našem urbanom krajoliku mobilnosti. Od voznog reda javnog prijevoza do infrastrukture za dijeljenje bicikala, prometni sustavi nedovoljno opslužuju one koji imaju obveze njegovatelja ili rade na nepuno radno vrijeme – od kojih su mnoge (ili većina) žene.
Možda je kontinuirano rodno uvjetovano nasilje u i oko prijevoznih usluga ono što i dalje ima najrazornije učinke. Čak 97 % žena u Ujedinjenom Kraljevstvu je doživjelo seksualno uznemiravanje u javnosti (brojke koje se odražavaju diljem Europe), dok su brojke za muškrace daleko niže.
Ovo rodno uvjetovano nasilje također je usmjereno prema trans, rodno nepotvrđenim i LGBTQ+ osobama – za koje postoji 3,5 puta veća vjerojatnost da će se osjećati nesigurno u tranzitu i na putu do željezničkih postaja.
Kao što je dr. Martin Zebracki, koautor knjige ‘Queer mobilnosti: kritične LGBTQ perspektive prostora javnog prijevoza’, istaknuo u nedavnom intervjuu za POLIS – nasilje koje proizlazi iz ‘hetero-patrijarhata’ ima posljedice za brojne zajednice.
To stvara značajno veće financijsko opterećenje, pri čemu mnogi plaćaju daleko veće troškove prijevoza kako bi izbjegli nasilje (ono što se naziva ružičasti porez u prometu).
Ravnopravnost počinje odozgo
Rodno ravnopravna mobilnost ne može se postići bez raznolikijeg rukovodstva i radne snage.
Kao što najnoviji indeks EIGE-a otkriva, neke od najvećih podjela mogu se vidjeti na tržištu rada – gdje i dalje postoje segregacija, razlike u plaćama i prevelike odgovornosti žena za njegu. Tržište rada i dalje je jednako spolno segregirano kao što je bilo prije deset godina. Nije slučajnost da je ovogodišnja Nobelova nagrada za ekonomiju otišla Claudiji Goldin, za njezin rad koji je razotkrio uzroke i posljedice ukorijenjene nejednakosti u plaćama i tržištu rada između muškaraca i žena.
Ovdje je prijevoz vodeći prijestupnik – i ozbiljno ga otežava njegova nesposobnost da se pozabavi svojom neravnotežom spolova. U Europi žene predstavljaju manje od 20 % globalne prometne radne snage i dijela njezinog vodstva, kako u javnom, tako i u privatnom sektoru.
Više od 100 svjetskih gospodarstava ima barem jedno ograničenje zapošljavanja žena, a 19 ima posebna ograničenja za njihov rad u prometnom sektoru. S obzirom na trenutačne vještine i manjak radne snage u sektoru, takav način nije održiv.
Ni politika na lokalnoj razini ne prolazi puno bolje. U Europi, gradonačelnice su na čelu manje od četvrtine velikih gradova na kontinentu – nesrazmjer koji je zorno prikazan u najnovijem pregledu EIGE-a pokazuje da je samo islandska lokalna politička rodna ravnoteža blizu postizanja boljeg omjera spolova.
Kao što je ovogodišnje izvješće ‘Rodna neravnoteža u prometnom sektoru, alat za promjenu’ otkrilo – žene su često u zemljama koje se popularno percipiraju kao rodno ravnopravne, rutinski marginalizirane s tržišta rada u sektrou prometa te isključene u mogućnosti napredovanja.
Ankete i intervjui s pojedincima u svim vrstama prijevoza – od biciklističkog do zrakoplovnog prometa– otkrili su da se unatoč snažnijoj politici rodne ravnopravnosti, promjene na terenu ne uspijevaju ostvariti tako lako.
Tijekom istraživanja, žene voditeljice i sektoru prometa podijelile su intimne izvještaje o svojim borbama da napreduju na poslu te omalovažavajućem – pa čak i ponižavajućem – tretmanu s kojim su se susrele i s kojim se i dalje susreću.
Ovo ne znači da žene u prometnom sektoru mogu ili moraju zastupati stavove svih žena i preuzeti odgovornost za rodno osviještene programe. Kao što je Evelyn Regner, potpredsjednica Europskog parlamenta, ponovila u Odboru regija, rodna ravnopravnost ne tiče se samo žena ili binarnog odnosa između muškaraca i žena; radi se o tome kako rodni identitet oblikuje individualna i kolektivna iskustva. Patrijarhat šteti i muškarcima.
Unatoč tome, raznovrsnija prometna radna snaga i lokalno političko vodstvo – u svakom smislu riječi raznolikost – ključni su u stvaranju gradova koji su nam hitno potrebni.
Što je sljedeće?
Europski tjedan ravnopravnosti spolova bio je domaćin intenzivnih rasprava o tome što je potrebno za ubrzanje napretka. Bilo je, naravno, oprečnih mišljenja, od korisnosti kvota do partnerstva s muškarcima. Međutim, jedna stvar bila je posebno istaknuta – potreba za više — i boljim — podacima.
Kao što je Yoomi Renstrom artikulirala, ‘Preporuke neće promijeniti svijet, potrebna nam je akcija.’
Najnoviji indeks EIGE-a ponavlja nužnost jasnih i sveobuhvatnih podataka o rodno uvjetovanim obrascima mobilnosti i raznolikosti radne snage u sektoru prometa.
Pomoću podataka možemo pokretati političke pokrete. Pomoću podataka možemo vidjeti gdje idemo dobro, a gdje pogrešno. Pomoću podataka možemo kreirati obvezujuće mjere.
Nisu potrebni samo kvantitativni podaci. Kvalitativni, životni prikazi usluga gradske mobilnosti i dinamike radnog mjesta pomoći će kolektivnom razumijevanju utjecaja prometa i načina na koji se politike i prakse mogu poboljšati.
Izvor: Eltis
Slika: Polis website