Prema istraživanju UN-Habitata, gradovi koji dobro funkcioniraju imaju oko 50 % svoje površine namijenjeno javnom prostoru. Ti prostori, uključujući nogostupe, ulice, igrališta, vrtove, trgove, parkove i obale, služe kao ključna mjesta za društvenu interakciju, ekonomsku razmjenu i kulturno izražavanje. Međutim, njihov višenamjenski potencijal često nije u potpunosti iskorišten u procesu planiranja i dizajna.
Ove smjernice osmišljene su kako bi pomogle gradovima u unapređenju ponude i kvalitete javnih prostora. Kroz cijeli dokument naglasak je stavljen na praktične, lokalne akcije koje se protežu sve do razine susjedstva, omogućujući gradovima da se aktivno i smisleno uključe u lokalne zajednice. Smjernice se temelje na raznim načelima planiranja i dizajna, a svako načelo je potkrijepljeno studijama slučaja.
Načela su organizirana u tri sveobuhvatne kategorije.
KAKO BI JAVNI PROSTORI TREBALI FUNKCIONIRATI
Prostor za sve: Javne prostore treba učiniti inkluzivnima te uzeti u obzir potrebe svih članova zajednice. To podrazumijeva uključivanje zajednice od samog početka, pružanje osnovnih elemenata kao što su klupe, sjenila ili igrališta koji privlače korisnike te poticanje društvene interakcije.
Prilagodljivi prostori: Javne prostore treba osmisliti tako da budu fleksibilni i mogu ugostiti različite funkcije, aktivnosti i događaje. Privremena rješenja mogu se koristiti za isprobavanje novih namjena i iskustava, uz prikupljanje povratnih informacija od lokalnih zajednica.
Ljudi u središtu ulica: Ulice su mjesta za kretanje i urbani život. Treba ih osmisliti i dizajnirati kao javne prostore za ljude, pružajući prostor za hodanje, zadržavanje, odmor i uživanje.
ŠTO BI JAVNI PROSTORI TREBALI PROMICATI
Aktivna mobilnost: Kako bi se potaknulo korištenje aktivnih načina kretanja, javne prostore, posebno ulice, treba osmisliti tako da osiguraju siguran prostor za pješake i bicikliste te obeshrabre korištenje privatnih motornih vozila.
Otpornost na klimatske promjene: Javne prostore treba planirati s obzirom na rizike, s ciljem smanjenja njihove ozbiljnosti i pomoći zajednicama da se nose s njima kada se dogode. Lokalna procjena rizika ključna je za prilagodbu rješenja ugroženim populacijama i prostorima.
KAKO BI JAVNI PROSTORI TREBALI BITI IZGRAĐENI
Čista gradnja: Dizajn dekarboniziranih javnih prostora daje prednost lokalnim, niskougljičnim, kružnim i regenerativnim metodama gradnje i materijalima.
Urbana priroda: Javnim prostorima treba osigurati mjesto za prirodu. Povećanjem količine i kvalitete zelenih površina promiče se dobrobit i otpornost zajednice, dok se istovremeno podržava i štiti bioraznolikost.
Upravljanje resursima: Očuvanjem, upravljanjem i stvaranjem dugoročne vrijednosti za resurse kao što su energija, voda i otpad na samom mjestu, javni prostori pružaju priliku za primjenu kružnog gospodarstva na lokalnoj razini.
Ove su smjernice ključne za gradske planere, arhitekte i kreatore politika koji imaju za cilj stvoriti urbane prostore koji nisu samo funkcionalni i lijepi, već i otporni i održivi za buduće generacije.
Smjernice su dostupne OVDJE.
Izvor: www.c40knowledgehub.org