Gradovi koji žele ispuniti cilj do 2030. morat će postići promjene u načinu na koji se njihovi građani kreću i žive. U sektorima prometa i građevinarstva postoje tehnologije postoje tehnologije koje olakšavaju postizanje cilja, ali put je mnogo manje jasan za industriju i poljoprivredu. Ističe se da bi prelazak na nulte emisije do 2030. brzo pročistio zrak, ulice učinio sigurnijima, a zgrade ugodnijima.
“Sve te emisije ugljičnog dioksida uzrokuju ne samo ekološke probleme, već ograničavaju i naš način života. Treba nam puno više ambicija.”, rekla je Julia Epp, znanstvenica s Potsdamskog instituta za istraživanje utjecaja klime u Njemačkoj.
Zašto bi gradovi 2030. trebali biti net-zero?
Kako bismo ograničili porast globalne temperature na 1,5 °C i dostigli cilj kojim su svjetski čelnici obećali da će pokušati ograničiti globalno zatopljenje, čovječanstvo mora brzo smanjiti zagađenje i emisije ugljikovog dioksida. Međuvladin panel za klimatske promjene utvrdio je da svijet treba smanjiti emisije ugljika na nultu stopu do sredine stoljeća. To znači da društva moraju apsorbirati onoliko ugljika koliko ga ispuste u atmosferu. Međutim, tehnologije za uklanjanje ugljičnog dioksida su ograničene i znanstvenici nisu sigurni koliko ga mogu apsorbirati.
Samo 10 gradskih regija u Europi odgovorno je za 7,5 % ukupnih emisija ugljičnog dioksida na kontinentu, pokazalo je istraživanje iz 2022. godine, dok je 100 najzagađenijih svjetskih gradova odgovorno za 20 % emisija. Upravo zbog toga, gradovi su ciljna područja za smanjenje udjela emisija i postizanje klimatske neutralnosti.
Koliko je lako postići net-zero do 2030.?
Ipak, teško je smanjiti gradske emisije na nulu. U prometnom sektoru, potrebno je ograničiti automobile s motorima s unutranjim izgaranjem, poboljšati javni prijevoz i olakšati hodanje ulicama.
“Put da se to postigne do 2030. zahtijevat će prilično opsežnu mobilizaciju”, rekao je Thomas Osdoba, koji vodi EU-ov program NetZero Cities koji podržava 112 gradova na putu do cilja. Program pomaže članovima u prevladavanju strukturalnih, institucionalnih i kulturnih prepreka, s idejom da se lekcije s jednog mogu primijeniti na drugoga. Budući da je većina gradova tek započela, nejasno je koliko je vjerojatno da će uspjeti.
„Ovo je proces učenja vođen inovacijama“, rekao je Osdoba, “Ako dobar broj gradova uspije postići zadani cilj, a veći broj pokaže da se može puno brže pomaknuti prema ishodu, čak i ako to ne uspiju do 2030. — nazvao bih misiju uspješnom.”
U nekim sektorima, poput teške industrije, tehnološka rješenja su daleko. Postrojenja za hvatanje ugljika i njegovo sigurno skladištenje pod zemljom još nisu postigla učinkovitost potrebnu za čišćenje cementara, na primjer. Zbog toga je potpuna dekarbonizacija izazov za više industrijskih gradova. Lučki gradovi poput Rotterdama u Nizozemskoj i Hamburga u Njemačkoj također će imati problema s prilagodbom bez pomoći na nacionalnoj ili europskoj razini.
Raniji početak čini uspjeh vjerojatnijim
“Ključno pitanje nije cilj do 2030., nego vrijeme kada je počelo djelovanje za postizanje cilja”, rekao je Felix Creutzig, profesor Ekonomije održivosti na Tehničkom sveučilištu u Berlinu.
Glavni grad Danske Kopenhagen počeo se 2012. baviti svojim ciljem klimatske neutralnosti 2025. Grad očekuje smanjenje emisija za oko 82 % u 2025. u usporedbi s 2010., rekao je za DW glasnogovornik gradskog klimatskog tima. Pojasnio je kako je emisije iz prometa bilo je teže smanjiti, a plan za hvatanje ugljika iz postrojenja za spaljivanje otpada neće biti dovršen na vrijeme. Dodao je da je hvatanje ugljika vrlo održiva i trenutno vjerojatno jedina opcija da spalionice otpada postanu ugljično neutralne.
Ako Kopenhagen uspije smanjiti emisije za 82 % u 15 godina, bit će to jedan od gradova koji je najviše napredovao u postizanju klimatske neutralnosti.
Izvor: Deutsche Welle