Gradovi su do sada podupirali tranziciju uvođenjem raznih načina planiranja putovanja kao što su mobilne aplikacije, informacije o planiranju putovanja, informativni događaji ili povlaštene cijene karata javnog prijevoza za određene dobne skupine. Različit je bio utjecaj tih mjera. Istraživanje navodi kao primjer kako je oko 11 % roditelja u Norwichu u Ujedinjenom Kraljevstvu odlučilo prestati voziti djecu u školu, a oko 25 % studenata u Cataniji u Italiji počelo je koristiti javni prijevoz nakon uvođenja mogućnosti besplatnog putovanja. Budući da ovakva pojedinačna rješenja ne postižu značajan učinak, predloženo je 12 politika koje međusobnom kombinacijom i prilagodbom uvjetima i obilježjima pojedinog grada imaju potencijal ostvariti najznačajniji učinak.
1. Naknade za prometno zagušenje
Vozači koji ulaze u centar grada trebaju platiti naknadu. Prikupljena sredstva mogu se dalje usmjeravati na razvoj održivijih modova prijevoza. Jedan od primjera dobre prakse je London koji je smanjio broj automobila u centru za 33 % od 2003. godine.
2. Kontrola parkiranja i prometa
Prenamjena parkirnih mjesta i pojedinih ulica u zone bez automobila, kreiranje biciklističkih i pješačkih staza ukratko opisuju način na koji je Oslo postigao smanjenje broja automobila na ulicama od 19 %, a primjer dobre prakse je i projekt Park4SUMP kojim se nastojalo značajno smanjiti broj parkirnih mjesta u gradskim središtima diljem Europe i prenamijeniti ih u održivu mobilnost.
3. Ograničene prometne zone
Pozitivno iskustvo ograničavanja korištenja automobila u centru grada za stanovnike tijekom određenog vremena zabilježeno je u Rimu.
4. Usluge mobilnosti za dnevne migrante
Potrebno je osigurati besplatan javni prijevoz za zaposlenike koji putuju na radno mjesto u centar grada te omogućiti poveznice javnog prijevoza i radnog mjesta. Utrecht bilježi 37 % smanjenja broja automobila na temelju dnevnih migracija zaposlenika.
5. Naknade za parkiranje na radnom mjestu
Potrebno je omogućiti parkiranje izvan centra grada. U Rotterdamu je na parkirna mjesta prošireno poslovanje Medicinskog centra.
6. Planiranje putovanja do radnog mjesta
Poslodavci pomažu zaposlenicima u dolasku do posla subvencijama javnog prijevoza, privatnim shuttle autobusima, ulaganjem u biciklističku infrastrukturu i smanjenjem broja parkirnih mjesta.
7. Planiranje putovanja do sveučilišta
Slično kao kod točke 6., sveučilišta pomažu studentima i zaposlenicima u održivom kretanju. Sveučilište u Bristolu uspjelo je smanjiti dolaske zaposlenih automobilom za 27 %.
8. Usluge mobilnosti za sveučilišta
Besplatnim javnim prijevozom i posebnim linijama do sveučilišta nastoji se poticati studente na održivije načine kretanja. U Cataniji 25 % studenata manje koristi automobila.
9. Dijeljena vožnja
Ovaj model putovanja do posla ili škole pomoći će u smanjenju broja automobila na cestama.
10. Planiranje putovanja do škole
Održavanjem radionica, savjetovanjem roditelja i učenika o načinima putovanja, promocija pješačenja i biciklizma pridonijelo je smanjenju korištenja automobila za 11 % u Norwichu.
11. Osobni planovi putovanja
Slično kao kod savjetovanja učenika i roditelja, savjetuju se i ostali stanovnici gradova kako se održivije kretati putem radionica i informativnih događanja.
12. Aplikacije za održivu mobilnost
Pojedine mobilne aplikacije mogu pomoći pratiti koliko često ljudi hodaju, voze se biciklom i koriste javni prijevoz tako što korisnicima omogućuju bilježenje svoje aktivnosti u zamjenu za određene nagrade i postizanje željenih ciljeva.
Originalan članak: Kuss, P., Nicholas, K. A., 2022: A dozen effective interventions to reduce car use in European cities: Lessons learned from a meta-analysis and Transition Management, Case Studies on Transport Policy
Izvor: Eltis